|
''MLADI I TOKSIKOMANIJE''
Izvršeno je sondažno ispitivanje na reprezentativnom uzorku od 1505 učenika (56,3% ispitanika ženskog pola, 43,7% ispitanika muškog pola) osnovnih škola, srednjih škola, studenata, zaposlenih i nezaposlenih mladih na području grada Banja Luka. Ispitivanje je provedeno u vremenu od 15. februara do 1. marta 2004. godine. U ispitivanju su korišteni instrumenti kao što je Upitnik B/2003, koji su konstruisani u Društvu psihologa Republike Srpske. Istraživanje je finansirano od strane Gradske uprave Banjaluka.
Rezultati ispitivanja su:
1. Preko pedeset posto mladih, tj. 51,9%, koji čine populaciju đaka, studenata, mladih koji rade ili traže posao, je stalno živjelo u Banjoj Luci. Njihove porodice su stanovale prije rata u Banjoj Luci i nikuda se nisu selile iz Banje Luke za vrijeme rata od 1991. – 1995. godine. Ostali dio populacije mladih čine: izbjeglice (25%), povratnici (17,4%) i oni koji su se nedavno doselili da žive u Banjoj Luci (4,9%).
2. Oko 32,1% mladih je izgubilo nekoga od uže ili šire porodice u toku rata (od 1991. do 1995. godine).
3. Oko 22,9% mladih živi u porodicama u kojima nijedan roditelj nije zaposlen, a u porodicama u kojima samo jedan roditelj radi oko 24%. Može se kazati da blizu 50% mladih živi u porodicama u kojima ne radi nijedan ili samo jedan roditelj. To je podatak o materijalnim prilikama u kojima žive mladi grada Banja Luka. Prema ovom podatku radi se o uslovima života koji su daleko od prihvatljivih.
4. Svakodnevnu okupljenost porodice, koja se može smatrati zadovoljavajućom, ima oko 55,4% mladih ove populacije.
5. Sa slabom komunikacijom ili bez komunikacije sa majkom je 17,7%, a sa ocem oko 34% mladih. Drugim riječima, to znači da se može očekivati, prema rezultatima našeg istraživanja, da u školskom razredu ima 5-6 učenika koji nemaju komunikaciju sa majkom, a oko 10 sa ocem. To je seriozan podatak za sve one koji rade ili su u kontaktu sa mladima.
6. Za svoju budućnost zabrinuto je oko 95,7% mladih. Podatak predstavlja veliki apel za društvenu zajednicu da mora poduzimati određene korake koji će tu zabrinutost svesti na prihvatljive okvire.
7. Mladi svoj nepovoljan životni status, svoju zabrinutost za ličnu budućnost, ne doživljavaju kao posljedicu odnosa Grada Banja Luka prema njima. Veoma je važno da njih 86,7% misli da Grad Banja Luka vodi brigu o mladima. Može se kazati da mladi sasvim razumiju da njihov sadašnji status određuju opšte društvene okolnosti u tranzicijskim uslovima života, a da Grad Banja Luka brine o njima.
8. Oko 59% mladih razmišlja da napusti ovaj grad, ode u inostranstvo.
9. Otuđenost doživljava 91,5% ove populacije mladih. Bez obzira što su oni danas sve više bliži fizički, oni doživljavaju da su sve dalji od iskrenog prijateljstva, iskrenih ljudskih kontakata i doživljaja zajedništva.
10. Većina mladih navodi da su narkomani dio njihovog svakodnevnog okruženja.
11. Obim narkomana, odnosno mladih koji imaju lično iskustvo sa drogom se kreće od 9 do 11,6%. Drugim riječima, prema našem sondažnom istraživanju, može se očekivati da u razredu, studijskoj grupi, od 3-4 mlade osobe imaju lično iskustvo, kontakt sa drogom. Brojke mogu biti manje ili veće. To zavisi od veličine razreda, studijske grupe i vrste škole, odnosno, fakulteta.
12. Motivi za uzimanje droge imaju personalnu (ličnu) i socijalnu dimenziju.
13. Obim u ovoj populaciji mladih koji konzumiraju alkohol kao piće je oko 37%. Taj podatak upozarava da u školskim klupama imamo više od jedne trećine učenika koji uzimaju alkohol kao piće.
14. Društvo psihologa Republike Srpske očekuje, prvo, da će rezultati ovog istraživanja biti prihvaćeni kao vrlo dramatično saznanje o određenoj populaciji mladih grada Banja Luka, i drugo, da će biti korišteni isključivo kao argumentacija za donošenje programa prosperitetnijeg života mladih i grada Banja Luka.
„POTREBE I PROBLEMI MLADIH GRADA BANJA LUKA”
Ispitivanjem je obuhvaćeno 1497 mladih od 11-30 godina. Ispitivanje je provedeno u školama, na fakultetima i prostorijama iznajmljenim za ovo ispitivanje u februaru i martu 2005. godine. Ispitivanje je finansijski podržano od strane Gradske uprave Banjaluka. Dramatični podaci o mladima, njihova marginalizacija u društvu i njihovo neučestvovanje u aktivnostima društveno-političkog života, su trendovi koji se moraju zaustaviti. O tome govore rezultati ovog istraživanja:
1. Sadašnjost mladih je povezana sa toksikomanijama.
2. Studenti, zaposleni i nezaposleni mladi teško podnose svoju dugotrajnu stambenu i materijalnu ovisnost od roditelja.
3. Mladi procjenjuju da je odlazak iz grada bilo kuda ili u inostranstvo samo djelomično rješenje za njihovu budućnost.
4. Kod mladih postoje određene naznake pesimizma i to više kod mladih muškog nego mladih ženskog pola. Naime, mladi svoj pesimizam izražavaju neznatnim slaganjem da su izgubljena generacija, generacija u kojoj je modero biti grub i loš.
5. Postoje naznake da se mladi suočavaju sa problemom naučene bespomoćnosti, koja se u svakodnevnom životu prepoznaje kao pasivnost u odnosu na dešavanja u društvu, prepuštenost okolnostima, literarno kazano, prepuštaju se da ih voda nosi. To stanje kvazi političari, kvazi naučnici nazivaju odsustvom volje, motivacije kod mladih da se aktivno uključe u društvo. Naučena bespomoćnost nije proizvod ljudske motivacije (volje), nego socijalizacije u okolnostima u kojima ljudi nauče da budu bespomoćni. To kvazi naučnici, kvazi političari ili ne znaju ili namjerno maskiraju radi nekih svojih interesa.
6. Veliki broj mladih provodi slobodno vrijeme bez plana.
7. Struktura aktivnosti u slobodno vrijeme je u skladu sa okolnostima u kojima mladi žive, tj. sa okolnostima u kojima, između ostalog, mladi mogu birati za slobodno vrijeme dvije opcije: jedna je ostati u kući, a druga je gluvarenje. Mladi, prema rezultatima ovog istraživanja, najviše biraju opciju gluvarenja. Sadržaj gluvarenja su ulica, kafane, slušanje turbo muzike, gledanje televizije na kojoj dominiraju agresivni sadržaji. Dakle, slobodno vrijeme mladi provode nekreativno, neplanski, a noć zamjenjuju za dan.
8. Za mlade je najteži problem nezaposlenost.
9. Među potrebama za posebnu društvenu zaštitu mladih dominira potreba sprečavanja nasilja u porodici, a druga je poboljšanje društvene brige za mlade sa posebnim potrebama. Ovaj nalaz u našem istraživanju otvara tabu temu i velika očekivanja mladih da društvo u tom pogledu promijeni sadašnje stanje.
10. Rezultati pokazuju da su mladi vrlo savjesno prihvatili ovo ispitivanje, odgovorili na postavljena pitanja onako kako oni o tome misle na početku 2005. godine i da su njihova očekivanja srazmjerna okolnostima u kojima žive, uz to ispunjena povjerenjem da društvo može i da će učiniti više za njih, nego što sada čini.
''UNAPREĐENJE MENTALNOG ZDRAVLJA UČENIKA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA KROZ FORMALNO I PRAKTIČNO USPOSTAVLJANJE STRUČNIH SLUŽBI''
Projekat ''Unapređenje mentalnog zdravlja učenika osnovnih i srednjih škola kroz formalno i praktično uspostavljanje stručnih službi'' implementirao se u Banjaluci od decembra 2003. do jula 2004. godine. Ideja projekta je bila nastavak ranije inicijative DPRS, da u osnovnim i srednjim školama budu angažovane i rade stručne službe. Ovo je bio pilot projekt sa ciljem uspostavljanja stručnih timova u školama i stvaranja održivih modela, koji će dugoročno omogućiti rješavanje problema mladih i spriječiti širenje socijalno-patoloških pojava, te olakšati sprovođenje reforme školstva i implementaciju novog Zakona. Projekat stavlja interes na goruće probleme mladih: nasilje, problemi toksikomanije, poznavanje situacije u školstvu, motivacija i učenje, darovitost i talentovanost, seksualno-reproduktivno zdravlje, profesionalna orijentacija, lični problemi, rad sa porodicom.
ŠTA SU STRUČNE SLUŽBE? Stručne službe su timovi, koje bi činio psiholog, socijalni radnik i pedagog, a u osnovnim školama i defektolog, čiji bi zadatak bio stvaranje boljeg psihološkog, socijalnog i pedagoškog ambijenta za učenike i sve ostale aktere u školama.
Uloga stručnih službi je:
• Unaprijeđenje mentalnog zdravlja kroz pravovremeno otkrivanje različitih problema djece i mladih
• Organizovaniji pristup problemima toksikomanije i bolestima ovisnosti
• Prevencija nasilja u školama
• Unaprijeđenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja
• Intenzivniji individualni i grupni rad sa mladima sa psihičkim problemima, poremećajima, traumom
• Otkrivanje darovitih i talentovanih mladih i djece
• Profesionalna orjentacija mladih i djece
• Poboljšavanje odnosa između nastavnika i učenika
• Razvoj učeničkih inicijativa
• Veće uključivanje porodice u sve probleme prisutne u školi
• Razvoj partnerskih odnosa između uprave škole, nastavnika, roditelja i učenika
Želja nam je bila da stručni timovi postepeno nađu svoje mjesto u svim školama RS-a. Naš projekat ''Unapređenje mentalnog zdravlja učenika osnovnih i srednjih škola kroz formalno i praktično uspostavljanje stručnih službi'', imao je za cilj da bude tzv. ''primjer dobre prakse'' koji bi onda mogao da se po sličnom principu primjenjuje i u cijeloj RS. Projekat se sprovodio u 5 osnovnih i 5 srednjih škola Banjaluke.
Program se sastojao od nekoliko aktivnosti:
• Radionice u svim školama
• Okrugli stolovi
• Medijska promocija kroz plakate, flajere, konferencije za štampu
• Edukaciju za roditelje, nastavnike, medije, policiju...
• Nastavak inicijative prema vlastima za formalnim i zakonskim regulisanjem statusa stručnih timvova u školama
• Kreiranje dokumenta o ulozi psihologa, socijalnog radnika , pedagoga i defektologa u školama, od strane mješovite ekspertske grupe
• Naučna evaluacija programa i kreiranje preporuka za dalji rad odgovornim institucijama
Projekat se sprovodio u saradnji sa organizacijom IBHI i Gradskom upravom Banjaluka u okviru šireg programa: ''Reformisanje sistema i struktura režima centralne i lokalne socijalne politike u BiH''.
|
